ATLAS PATOLOGIJE

Knjiga je koncepcijski ostala ista, a fokus je stavljen na osuvremenjivanje pojedinih segmenata patologije koji su od posljednjeg izdanja doživjeli značajne promjene, kao i na čitljivost teksta. U cijelom nizu segmenata struke došlo je do enormnog povećanja znanja iz područja molekularne patologije i implementacije tih saznanja u dijagnostici, klasifikaciji i terapiji bolesti.

Ovo deveto izdanje udžbenika značajno se razlikuje od osmog; temeljito je prerađeno i skraćeno za više od 400 stranica i time je svedeno u udžbeničke okvire slijedeći nastavni plan i program patofiziologije na medicinskim fakultetima u RH. Mnogi su tekstovi izmijenjeni u skladu sa spoznajnim novinama, neki su pojednostavljeni, ali ne nauštrb znanstvene točnosti, a neki su napisani nanovo. Udžbenik je moderiziran u skladu s ulaskom medicine u postgenomsku eru. Napredak tehnologije proizveo je golem broj podataka i spoznaja čija je smislenost bioinformatički integrirana u funkcionalno-dinamičke mreže koje predstavljaju složene sustave , sve do "oma" (genom, epigenom, traskriptom, proteom, metabolom, mikrobiom) a koje su ujedinjene u cjelovitost organizma. Izučavanje patofiziologije omogućuje razumijevanje funkcijskih patogenetskih mreža. Analiza etiopatogeneze vertikalno razmatra poremećaje na susljednim hijerarhijskim razinama organizacije organizma, a na pojedinim razinama horizontalno se integriraju.

Prvo izdanje ovog danas svjetski poznatog i naširoko korištenog udžbenika objavljeno je prije više od 50 godina. U nizu kasnije objavljenih izdanja, a tako i u ovom, najnovijem, razvidno je kako je histologija kao temeljna medicinska struka nastavila napredovati, uglavnom na molekularnoj i biokemijskoj razini, pa tako danas već vrlo daleko odmakla od svojih početaka u obliku mikroskopske anatomije.