Iako je Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ponajprije motivirana što kvalitetnijom zaštitom univerzalnih ljudskih prava statistički najugroženijih, žena, i tek dodatno svih ostalih potencijalnih „korisnika“ njezinih odredbi, ponajprije djece, ali i muškaraca, koji se statistički kao najugroženiji ipak registriraju u neproporcionalno manjem broju, ona već u svojem uvodnom dijelu u velikoj mjeri zanemaruje takav pristup i time unatoč pretpostavljenim najboljim namjerama zapravo i sama odgađa formalnopravno i stvarno postizanje svojih istaknutih ciljeva. Pojam rodne ideologije glavni je razlog nesporazuma između zagovaratelja i protivnika Istanbulske konvencije ili onih koji ga jednostavno zaobilaze ili izdvajaju u svojoj argumentaciji za ili protiv njezina prihvaćanja i uključivanja u cjelokupnu zakonsku regulativu svih članica Vijeća Europe. Iako je selektivno komentiranje Konvencije sa stajališta pojedinih znanstvenih disciplina nemoguća misija, glavni je cilj ove knjige ukazati na njezine očito nedostatno uočene psihijatrijske dimenzije, koje se tek uzgredno ili samo djelomično komentiraju u njezinu drugom, znatno kraćem, ali i stručno i politički mnogo važnijem dijelu, ponajprije posvećenom spolno i rodno definiranim identitetima.Autor/i: Miroslav Goreta
