Knjiga Miroslava Gorete Kontratransfer u forenzičkoj psihijatriji – “subjektivni” kriteriji za objektivne procjene u forenzičkoj dijagnostici i terapiji, nije opsežna po broju stranica, ali je iznimno snažna po sadržaju koji obrađuje. U njoj se autor upustio u vrlo zahtjevnu zadaću „raskrinkavanja“ nesvjesnih reakcija, poznatih kao fenomen kontratransfera, koji je neizbježan i nerijetko dominira u svim interpersonalnim odnosima, ali se unatoč tome uporno ignorira i zanemaruje.
Knjiga Miroslava Gorete Kontratransfer u forenzičkoj psihijatriji – “subjektivni” kriteriji za objektivne procjene u forenzičkoj dijagnostici i terapiji, nije opsežna po broju stranica, ali je iznimno snažna po sadržaju koji obrađuje. U njoj se autor upustio u vrlo zahtjevnu zadaću „raskrinkavanja“ nesvjesnih reakcija, poznatih kao fenomen kontratransfera, koji je neizbježan i nerijetko dominira u svim interpersonalnim odnosima, ali se unatoč tome uporno ignorira i zanemaruje.
Koristeći svoje veliko znanje i bogato iskustvo forenzičkog psihijatra, autor, polazeći od kontratransfera kao etnopsihoanalitičkog koncepta, analizira kontratransfer u općoj kliničkoj psihoterapiji, u forenzičko-psihijatrijskoj dijagnostici, u forenzičko-psihijatrijskoj psihoterapiji i u pravosudnoj komunikaciji. Pored toga, osvrće se i na pravo okrivljenika da se u kaznenom postupku brani šutnjom, upozoravajući na tzv. manipulativnu šutnju (okrivljenog ili češće njegova branitelja), s jedne, i kontratransfernu ljutnju (vještaka psihijatra), s druge strane, ispričivu jaku prepast kao novu kaznenopravnu odredbu te kontratransfernu dimenziju ratnih i drugih vještačenja.
I u ovoj knjizi Goreta otvoreno i iskreno, kroz kritiku i samokritiku, upozorava na propuste koji mogu rezultirati pogrešnim dijagnostičkim zaključcima i lošim terapijskim postupcima ako se zanemare konstantno prisutni nesvjesni mehanizmi, koji osobito dolaze do izražaja u odnosima pacijenata i medicinskog osoblja.
(iz recenzije prof. dr. sc. Velinke Grozdanić, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci)
Zaključci jasni, kratki, precizni. A u zadnjoj točki zaključaka dr. Goreta izlazi iz sudnice (ostavio nam je veliku zadaću koju trebamo uraditi), ali se ne vraća u forenzičko- psihijatrijsku, niti psihoanalitičku ordinaciju (u obje ima mnogo zadaća). Dr. Goreta završava s idejom da se dosegnuta psihoanalitička znanja ne trebaju primjenjivati samo u forenzičko-psihijatrijskim institucijama, ne samo u sudnicama, nego svuda oko nas.
…Posljednja se preporuka odnosi na potencijalno bitno poboljšanje svih međuljudskih odnosa - od svakodnevnih individualnih nesporazuma i banalnih sukoba do najvećih katastrofa uvjetovanih (i) kontratransferno deformiranim odlukama najmoćnijih svjetskih političara, vojskovođa, terorista…
(iz recenzije doc. dr. sc. Ante Bagarića, Klinika za psihijatriju Vrapče u Zagrebu)
