Jednostavni i pročišćeni stihovi Tomislava Salopeka primljivi su i već na drugo čitanje doimaju se prisnima poput poznatih refrena, pa ne bi bilo čudno da zažive u svakodnevnom govoru, u prijateljskim doskočicama i prigodnim citatima.
O roditeljstvu, kako biološkom, tako i onom socijalnom, biološko-socijalnom i duhovnom, može se govoriti na osnovi povijesnih dokumenata i stručno-znanstvenih istraživanja, ali se ne mogu zanemariti ni brojna književna djela u kojima susrećemo brojne likove majki, očeva i djece. Štoviše, književnost, a na osobit način pjesništvo, ostavljaju neizbrisiv trag o međusobnim kompleksnim odnosima roditelja i djece, u čemu svatko može prepoznati zrnce vlastita iskustva.
U svakom od naroda što posjeduju višestoljetnu pismenost i književnost postoje ona umjetnička djela o kojima, kad se jednom počne pisati, nastaje prava lavina obavijesti, rasprava, tumačenja, prepirki i ocjena. Ode onda takvi nagomilavanje djela oko dotičnog djela dotle da postaje posebnim pothvatom probiti se kroz to obilje pridodanih podataka do izvornog predmeta, do same njegove biti. Na početku germanistike (bilo jezikoslovne, bilo književnosne), osobito pak one koja se bavi starijim razdobljem, ni jedna duhovna tvorevina nije toliko omiljen i toliko pretresan predmet kao Nibelungenlied.
Jutro je izronilo mekano. Sunce je s istoka preko brda i crkve Svetog Roka prosulo jutarnje zrake na Vinjane, vilenice i preko gradskog parka Gaja, kamenih vrtača Jezerca i Đardina te probudilo kamene gudure Modrog jezera. Doktor je zastao na uzvisini iznad jezera odakle puca pogled preko polja, podbiokovskih brda prema Biokovu koje se u daljini pomalo skrivalo u izmaglici. Pogled je to koji je još od mladosti obožavao. Ukoliko suhozidi, zapušteni vrtovi sa smokvama koje su i dalje na starim ispucalim granama nudile sočne plodove. Trava i kupina proširile su se prizivajući prisjećanje na raniji trudni, žuljeviti rad. Prolaznost i promjene opažaju se ne samo na ljudima i među ljudima nego i u susretu s prirodom. Jedino je ostala nepromijenjena voda u njedrima kamenih litica jezera.
“… Ova priča o transplantaciji koštane srži u Zagrebu zorno pokazuje da čestito znanstveno pregnuće, profesionalna kompetentnost, predanost i odlučnost mogu prevladati financijska, organizacijska i druga ograničenja medicinske znanosti u maloj zemlji u razvoju. Unatoč tim nepovoljnostima, uspješno smo osnovali prvi centar za transplantaciju koštane srži u ovom dijelu Europe, a rezultati zaista udovoljavaju svjetskim standardima.
Snovi katkad zaista postaju stvarnost!”
Milivoj Boranić,
inicijator transplantacije
u Hrvatskoj, 1996. godine
Knjiga „Sveučilišne tajne“ dolazi iz pera profesora emeritusa Matka Marušića, slijedeći njegov stil, otvorenost, jasnoću i simetriju izlaganja te sklonost oslanjanju na podatke i dokaze. Analizira sveučilišni život i rad općenito i sva hrvatska sveučilišta pojedinačno, s tim da detaljno uspoređuje nastavne i znanstvenoistraživačke podatke sveučilišta u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu i, po tradiciji, okružju i veličini slična inozemna, ona sveučilišta u Beogradu, Budimpešti i Ljubljani. Kad su podatci ili usporedbe nepovoljni, nudi puteve i postupke poboljšanja i ispravljanja stanja, ne utječući se metajeziku ni zamagljivanjima. Ništa nije ostavio nedorečeno ili bez odgovora, pa će knjiga biti zanimljiva i korisna i onima koji neće u svemu s njim biti suglasni.