Živimo u vremenu u kojem se sloboda poistovjećuje s beskonačnim mogućnostima, a sreća s neprekidnim zadovoljenjem potreba, zato pojam smislenog odricanja danas djeluje gotovo subverzivno. Kultura nas često uvjerava da moramo imati sve, dok ovaj tekst postavlja ontološko pitanje: Gdje čovjek ide i koji je njegov smisao kad mu ništa nije dovoljno? Odricanje nije moralni dodatak ogzistenciji. Ono je njezina struktura. Svaki izbor podrazumijeva da se nečega odričemo. Svako "da" nosi u sebi i "ne". Ako pokušamo izbjeći odricanje, izbjegavamo odluku a bez odluke nema ostvarenog identiteta. Pravo pitanje nije trebamo li se odricati, nego: iz kojeg mjesta se odričemo? Što skrivamo u svojoj žrtvi? Kada se odričemo iz straha, u nama ostaje ogorčenost. Kada se odričemo iz krivnje, učvršćujemo vlastitu rigidnost. Kada se odričemo kako bismo kontrolirali, stvaramo ovisnost i u drugome i u sebi. No kada se odričemo iz slobode, nastaje mir koji ne treba potvrdu. Ova knjiga ne romantizira patnju i ne veliča žrtvu. Ona traži promišljanje o sebi. Traži da odustanemo od zablude uvjerenja da sloboda znači imati sve mogućnosti otvorene i nikada se ni za što konačno ne odlučiti. Egzistencijalna istina je jednostavna: sloboda se očituje u sposobnosti da nešto izaberemo, a ostalo otpustimo. Svaki izbor podrazumijeva odricanje, a bez odricanja naš potencijal ostaje neostvaren. Možda je najvažnije odricanje ono od iluzije koju imamo o samima sebi. Pitanje koje ova knjiga ostavlja svakome od nas nije koliko možemo podnijeti, nego jesmo li spremni pogledati u sebe i iskreno odgovoriti: Čega se trebam odreći kako bih postao više ono što jesam? Odgovor na to pitanje ne daje nijedna teorija. On se pronalazi u tišini savjesti, ondje gdje čovjek ostaje sam sa sobom i sa smislom koji ga poziva.
Iz riječi urednice - Lea Murn,
psihijatar, psihoterapeut i logoterapeut
